Schegge di vangelo a cura di don Stefano Bimbi
Sant’Espedito a cura di Ermes Dovico
COVID-19

Biskupi protiv obveze cijepljenja (i fiktivne)

Dok hrvatska Vlada proširuje obvezu Covid potvrde, biskupi osuđuju ozračje ucjene i podsjećaju da cijepljenje mora biti slobodan izbor. To nije bio slučaj s imunokompromitiranim Josipom Ružićem, koji je bio prisiljen na cijepljenje kako bi dobio spasonosnu terapiju te je nakon prve doze preminuo. Bolnica je pokušala zataškati slučaj, ali bezuspješno.

Attualità 16_11_2021

Epidemiološka situacija u Hrvatskoj vrlo je ozbiljna, zapravo svakodnevno se bilježi između šest i sedam tisuća slučajeva zaraze (na 3.800.000 stanovnika), čemu uvelike pridonose cijepljene osobe. Naime, na konferenciji za novinare 5. studenog, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak izjavio je da je 75% novozaraženih osoba i gotovo 50% onih koje su dan ranije hospitalizirani bilo cijepljeno; stoga ne čudi da posljednjih dana mediji više ne izvještavaju o brojkama i postotcima s obzirom na cijepljene ili necijepljene osobe.

Bez obzira na činjenicu da cijepljenje ne predstavlja jamstvo imunizacije, hrvatska Vlada je donijela nove epidemiološke mjere koje predviđaju obvezu "Covid potvrde" (s mogućnošću testiranja za one koji ju nemaju) za sve javne djelatnike i za korisnike koji osobno dolaze u škole, poštu, javne urede. To je izazvalo vrlo oštru reakciju dijela javnog mnijenja (u Hrvatskoj je postotak cijepljenih s obje doze samo 55%), prosvjedi se održavaju gotovo svakodnevno u više od 50 gradova diljem zemlje, a neke kategorije javnih djelatnika, uključujući policajce, na ratnoj su nozi; na primjer, tri tisuće učitelja svih razina i stupnja kažu da neće ući u škole dok se ne ukine obveza Covid potvrde ili testiranja.

Masovna prisutnost katolika na ovim prosvjedima, na kojima se gotovo uvijek zajednički moli krunica, potakla je hrvatske biskupe da izađu iz svog stava suzdržanosti i da očituju svoj glas u obrani slobode savjesti. U priopćenju Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije navodi se da „ sve mjere i odluke za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom trebaju biti bez prisile i uvjetovanja, kako ističe naputak Kongregacije za nauk vjere 21. prosinca 2020, posebice u pogledu prava na rad, usluge i sudjelovanje u društvenom životu”. 

Intervencija biskupa, vrijedna, premda zakašnjela, predstavlja osudu ozračja ucjene i zastrašivanja koje postoji na svim razinama hrvatskog društva koju provode Vlada i državna tijela, a podupiru mediji podređeni tom sustavu. Takvo zastrašivanje poprima osobito mrski karakter kada se ucjenjuju pacijenti s teškim zdravstvenim stanjem, kojima se odbija liječenje koje im je potrebno, uvjetujući ih cijepljenjem. U Hrvatskoj je to sad već postalo vrlo često i, ponekad, kao u slučaju Josipa Ružića (57), rodom iz Kaštel Sućurca, priča završava tragično.

Obitelj Ružić je 10. studenoga u pratnji odvjetnika ispred zagrebačke bolnice Rebro održala konferenciju za medije na kojoj je iznijela događaje koji su doveli do smrti člana obitelji. Kći Ivana kaže da je njezin otac 16. travnja ove godine otišao u bolnicu Rebro na zakazanu imunoterapiju; međutim, liječnik je odbio obaviti liječenje jer pacijent nije bio cijepljen. Liječenje će se, rekao je liječnik, nastaviti tek nakon cijepljenja. Pacijent je, nastavlja kći, stoga morao birati između sigurne smrti, ako bi liječenje bilo prekinuto, i vjerojatne smrti zbog reakcije na cjepivo njegovog oslabljenog tijela, ako bi se cijepio. "Moj otac je želio živjeti, ​​stoga je odabrao cijepiti se”. Obitelj je pisala Ministarstvu zdravstva i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo ističući rizike s kojima će se Josip suočiti u slučaju cijepljenja, no odgovor nisu dobili, i još uvijek čekaju očitovanje o njegovoj smrti. Pacijent je 23. travnja primio prvu dozu cjepiva Pfizer, a zatim je liječnik s Rebra zakazao novi termin za imunoterapiju za 7. svibnja, do koje nije došlo. Naime, tog dana Josip Ružić je pokopan.

Pacijentu je 27. travnja pozlilo i pokazivao je simptome paralize. Na hitnom prijemu splitske bolnice dijagnosticirana mu je samo afazija i, iako su paraliza i afazija jasni simptomi moždanog udara, nisu mu napravljene nikakve pretrage, čak ni CT mozga. Dvanaest sati kasnije njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo te je premješten na intenzivnu njegu, gdje je Josip Ružić preminuo osam dana kasnije, a da nije došao k svijesti. Nakon zločina - ne možemo ga drugačije definirati - uslijedila je obmana, u očajničkom pokušaju iskrivljavanja dokaza i skrivanja stvarnosti. Kako priča Ivana Ružić, bolnica je izdala tri otpusna pisma s potpuno izmišljenim podacima koji su lažno ukazivali na infekciju Covid-19 kao uzrok smrti. Tek na inzistiranje obitelji bolnica je konačno izdala istinito otpusno pismo.

Smrt Josipa Ružića izgleda kao državno ubojstvo, koje je izvršio niz osoba i ustanova koje su u njemu aktivno sudjelovale ili koje su svojom šutnjom dopustile da se dođe do ovog tragičnog završetka. Prije svega, liječnik javne bolnice prisilio je čovjeka da se cijepi, uvjetujući cijepljenjem, koje se kasnije pokazalo kobnim, nastavak liječenja neophodnog za njegov život, premda znajući da je čovjek zbog svoje bolesti bio u velikoj opasnosti. Ministarstvo zdravstva i HZJZ nisu intervenirali premda su bili upoznati sa slučajem, do danas se nisu očitovali o tome što se dogodilo, niti su poduzeli ikakve mjere protiv liječnika ucjenjivača, dajući mu na taj način osjećaj nekažnjivosti koji ga je zasigurno vodio i navest će ga da na isti način postupa prema drugim pacijentima. Obiteljski liječnik dao je Josipu Ružiću uputnicu za cijepljenje iako je znao njegovo zdravstveno stanje, a da ga nije podvrgao pretragama kako bi se utvrdilo postoji li rizik od primanja cjepiva.

I na kraju, tu je ponašanje liječnika na hitnom prijemu splitske bolnice. Postoji osnovana sumnja da se, više nego o liječničkoj nesavjesnosti, radilo o tragično nespretnom pokušaju prikrivanja moždanog udara jer ga je uzrokovalo cjepivo, što uostalom potvrđuje i sastavljanje lažnih otpusnih pisama u kojima se kao uzrok smrti navodi infekcija od Covid-19 koja se nikada nije dogodila.

Način postupanja Države i njezinih predstavnika prema ovom bolesniku i njegovoj obitelji – prijetnje, ucjene, maltretiranje, laž, zloba i ubojstvo – i općenito način vođenja ove kampanje cijepljenja nisu dostojni Države koja brine o svojim građanima. Na taj način se izaziva bijes i ogorčenost među građanima, a uskoro će se očitovati otrovni plodovi ovakvog načina djelovanja.